tangible
Aparéncia
Occitan
Etimologia
- Del latin tangibilis (« que se pòt tocar », « palpable ») de tangere (« tocar »).
Prononciacion
- lengadocian /tanˈd͡ʒiβle/, /tanˈd͡ʒiple/,
- gascon /tanˈʒiβle/
- provencau /tãⁿˈd͡ʒiβle/
Sillabas
tan|gi|ble
Adjectiu
| Declinason | ||
|---|---|---|
| Dialècte : lengadocian | ||
| Singular | Plural | |
| Masculin | tangible | tangibles |
| [tanˈd͡ʒiple] | [tanˈd͡ʒiples] | |
| Femenin | tangibla | tangiblas |
| [tanˈd͡ʒiplo̞] | [tanˈd͡ʒiplo̞s] | |
tangible
Antonims
Traduccions
Anglés
Etimologia
- Del latin tangibilis (« que se pòt tocar », « palpable ») de tangere (« tocar »).
Prononciacion
RU /ˈtæn(d)ʒɪb(ə)l/, EUA /ˈtændʒəbəl/
Sillabas
tan|gi|ble
Adjectiu
tangible
Catalan
Etimologia
- Del latin tangibilis (« que se pòt tocar », « palpable ») de tangere (« tocar »).
Prononciacion
Espanha (Barcelona) : escotar « tangible »
Prononciacion
Sillabas
in|tan|gi|ble
Adjectiu
tangible masculin o femenin (plural: tangibles)
Espanhòl
Etimologia
- Del latin tangibilis (« que se pòt tocar », « palpable ») de tangere (« tocar »).
Prononciacion
/tãŋˈxiβ̞le/
Sillabas
tan|gi|ble
Adjectiu
tangible masculin o femenin (plural: tangibles)
Francés
Etimologia
- Del latin tangibilis (« que se pòt tocar », « palpable ») de tangere (« tocar »).
Prononciacion
/tɑ̃ʒibl/
Sillabas
tan|gi|ble
Adjectiu
tangible masculin o femenin (plural: tangibles)