onorable
Aparéncia
Occitan
Etimologia
- Del latin honor
Prononciacion
/unuˈɾaβle/ /unuˈɾaple/, provençau /unuˈʀable/
Sillabas
o|no|ra|ble
Adjectiu
| Declinason | ||
|---|---|---|
| Singular | Plural | |
| Masculin | onorable | onorables |
| [unuˈɾaβle] | [unuˈɾaβles] | |
| Femenin | onorabla | onorablas |
| [unuˈɾaβlo̞] | [unuˈɾaβlo̞s] | |
onorable
- Que fa onor ; qui atrai de l’onor e lo respècte.
- Que merita d’èsser onorat, considerat.
Variantas dialectalas
- aunorable (gascon)
Parents
Traduccions
|
|